Od znamenitih Rabljana u povijesti valja svakako istaknuti Svetog Marina, koji je prema legendi s Loparskog poluotoka, kao klesar krenuo na Apeninski poluotok u potrazi za poslom.

Bježeći od progona kršćana, sklonio se na brdo Titan i tamo sagradio crkvicu, koja je postala okupljalište i drugih kršćana. Tako je, početkom 4. stoljeća, nastao San Marino, najstarija živuća republika na svijetu. Otok Rab i Republika San Marino danas njeguju vrlo bliske i prijateljske odnose.

Ivan Krstitelj Rabljanin rodio se u gradu Rabu oko 1470. godine. Bio je ljevač zvona i topova, a iako je počeo raditi još na Rabu, svjetsku je slavo stekao nakon odlaska u Dubrovnik, gdje je i umro 1540. godine. Nažalost, na Rabu ne postoji niti jedno njegovo zvono.

U palači Dominis, jednoj od mnogobrojnih znamenitosti grada Raba, podignutoj krajem 15. stoljeća, rođen je 1560. godine Markantun de Dominis, teolog, matematičar, fizičar i filozof. Bio je senjski biskup, a kasnije splitski nadbiskup, kada piše djelo De republica ecclesiastica, u kojem se zalaže za dijalog između crkava i njihovo ujedinjenje, predstavljajući preteću ekumenizma. Njegove ideje dovele su ga u sukob s Rimokatoličkom crkvom, te se odriče titule nadbiskupa i odlazi najprije u Njemačku, a zatim u Englesku. Na Cambridgeu postaje doktor teologije, kao prvi Hrvat s doktorskom titulom na nekom engleskom sveučilištu. Isaac Newton u jednom od svojih djela odaje Dominisu priznanje za njegov doprinos na području optike. Nakon izbora pape Grgura XV, 1622. godine, Dominis se vraća u Rim, no ubrzo papa umire, a Dominis dolazi pod udar Inkvizicije. Umro je za vrijeme suđenja u inkvizicijskom zatvoru, 1624. godine, navodno prirodnom smrću. Posmrtno je osuđen kao heretik, te je njegovo tijelo provučeno ulicama Rima, javno spaljeno, te zajedno s njegovim pisanim radovima bačeno u Tiber.